Jeste li ikada kupili nešto za velike novce?
“Have good trust in yourself… not in the one that you think you should be, but in the One that you are.”
~ Taizan Maezumi Roshi ~
Jeste li ikada kupili nešto za velike novce? Možda i uz odricanje. I ubrzo utvrdili da kupljeno baš i nije „ono pravo“ što ste očekivali. Ono što vam izvorno treba. I što sada? Teško je priznati da ste pogriješili. I pred drugima, a pogotovo pred samim sobom. Počinje funkcionirati mehanizam traženja, ponekad i nesvjesnog isticanja, dobrih strana kupljenoga. Nesvjesno želimo opravdati svoju kupnju. Svoje odricanje. Svoje ulaganje. Grešku.
Tako činimo i kada se odreknemo sebe. Kada ne slušamo svoju Dušu. Time, dok smo djeca nesvjesno, kasnije svjesno – kupujemo ljubav, poštovanje, priznanje okoline. Potvrđivanje. Činimo dobra djela, dobri smo u obitelji, pomažemo prijateljima, odazivamo se dobrotvornim akcijama, možda smo i uvjereni aktivisti. Na poslu vrijedno radimo, trebamo novce, ne samo za sebe – već i za druge kojima na razne načine pomognemo. Da, sve su to dobre strane koje nam služe za utjehu. Utjehu što smo izdali sebe, što smo ogromnu energiju potrošili da zadovoljim sliku koju su nam nametnuli svi, počev od roditelja, prijatelja, nastavnika, društva, medija….
Kada ovo osvijestimo, dolazi do pobune. Javlja se želja za promjenom, za življenjem autentočnog sebe. Javlja se grižnja savjest – „ Ja sam postala sebična/sebičan“. Nije istina. I to je obrazac kojem su nas drugi naučili, oni koji nas vole nesvjesno, a oni drugi – namjerno, manipulativno. Sjajan primjer nametnute (samo)cenzure.
E, tada smo već u gabuli. Kada smo jednom osjetili, osvijestili da smo u sužanjstvu zapravo, ma koliko dobrih djela činili, i ma koliko nas okolina pozitivno vrednovala – više nema mira. Želimo slobodu, Duša vapi za otvaranjem stvarnom Životu, kreativnosti, sigurnosti koju daje povjerenje u njeno Izvorište. Prođu možda i godine, i desetljeća, u kojima patimo pokušavajući utišati, zanemariti, ne čuti taj unutranji vapaj za slobodom postojanja. Ređaju se situacije pune nezadovoljstva, straha, zaborava kroz mahnitno ispunjavanje vremena, izbjegavanje da budemo sami sa sobom, tihog nezadovoljstva koje nas stalno žulja.
Ne kažem da imam recept za brzi uspjeh. I sama sam prolazila, i prolazim, put oslobađanja svega o čemu sam gore pisala. Zato se i usudim imati pouzdanje u nevidljivi dio našeg življenja (koristim izraz Svemir) i u Prirodne zakone, kojima smo vođeni. Imam jasnu Svjesnost o tome da je Duša, moja, vaša – dragocjena. Da je sposobna za uskladiti se/nas sa zahtjevima Svemira, primati signale (često ih zovemo intuicijom), jer ona ima Znanje. Kada nas vodi naša Duša, dolazi do podešavanja, ugađanja sa vibracijama protoka stvarateljske Energije.
Tada se pojavljuju nove prilike, novi ljudi, nove informacije, ideje – koje pomažu da se realiziramo u samoj svojoj biti. Osjetiti ćete ih, prepoznati bez dvojbe.