Obrt_Dobra_energija_Emina_Kovac_sv_nase_price

Sve naše priče

Sretne me, baš poznanica, starija gospođa, na Trgu danas. U onom bijelom šatoru. Stajala sam iza klupe sa MgCl2, predstavljala Be Natur proizvod. Zbunila se, veli: “Ne bih Vas očekivala sa te strane. Poznajem Vas iz druge priče.” Rekoh joj iskreno – sve priče su moje. Mogu biti moje.

Uostalom, sve priče mogu biti od bilo koga. Tko je otvoren za njih.Ta poznaničina iskrenost mi je učas pomogla da bolje razumijem kako svi, često nesvjesno, učestvujemo u igrokazu. Pretpostavimo svoju ulogu, pretpostavimo koji dojam trebamo ostavljati. Onda pretpostavimo i tuđu ulogu, koji dojam ona treba ostaviti, i tako – tjeramo i sebe, i jedni druge, da glumimo i zadovoljavamo jedni drugima neke pretpostavljene slike. Od malena. Slike. Samo slike.

Zeznuto je kada upadneš u tu predstavu. Ego ne dozvoli da lako osvijestiš niti vlastitu glumu, a niti tuđu. Ego postaje životni prostor unutar kojeg se krećeš. I stvaraš predrasudu o životnim prostorima u kojim se trebaju kretati i drugi. Onda taj igrokaz postaje perpetuum mobile.

Nakon života prebogatog raznim iskustvima, nakon dugogodišnjih učenja o Energiji, o egu, koja je život potvrdio, i nadogradio…meni je sve dobro. Jer sam uvijek ja – ja, Emina, bez uloge. Zato što su sve uloge moje. Nema jedne, ili dvije, tri – kojih se moram držati. Ona sam – koja voli ljude, koja se veseli svakom novom iskustvu, koja je otvorena za nove tokove događaja. Ona sam – koja se uplaši, ona koja se ohrabri, ona koja upadne u zamku ega učas, ona koja se vadi iz te zamke. Raspričana i ekstrovertna. Zabrinuta nad vidljivom stvarnošću. Osnažena nevidljivom. Ne trebam igrati određenu ulogu da bih se osjećala dobro, ne trebam je da bih se pokazala, dokazala. Ja jesam. Samo trebam Biti. Trebamo Biti.

(by the way, dobro mi ide prodaja ličkog sira; susjedić je često išao zapaliti cigaretu, a ja tada koristila priliku da vježbam trgovanje)

Share your thoughts